(Ne)kulturnim “kulturnjacima” nepomirenima sa svijetom…

Kaže meni moj dida kad sam se lani spremala na Pelješac: “Pelješac? Ma nije to daleko. Nekih dan ipo hoda.” Pri tom izračunu se nije poslužio Google mapsom ili nekim sličnim alatom već svojom memorijom. Moj je dida svojevremeno radio na Pelješcu i svako toliko iz Splita odlazio do Pelješca – pješke, očito.

Moja baka je na isti način odlazila iz sela Gljev preko Kamešnice u Livno u susjednoj BiH kako bi obavila trampu i u selo se vratila s onim namirnicama kojih im je manjkalo. Planina, noć, vukovi, spavanje u domovima nepoznatih ljudi dobra srca za nju je bila stvarnost i normalnost.

Moja druga baka dan danas poslove kategorizira po sistemu: doktori, učitelji, bankari, suci i (manje bitni) ostali. U ovu kategoriju ostalih njoj ulaze i Dalibor Matanić sa svim svojim redateljskim priznanjima kao i svi influenceri ovog svijeta koji finu paricu spremaju u džep radeći ono što već rade, a što moja baka sa svojih 80 godina sigurno ne razumije.

Možemo se složiti da smo neminovno kao društvo poprilično napredovali od ove stvarnosti mojih djedova i baka. “Srećom”, dodat će mnogi i nastaviti zadovoljno ubirati slasne plodove komoda današnjice koju su nam između ostalih ti isti bake i djedovi omogućili. Iste one plodove koje ubire i Dalibor Matanić radeći ono što njegovi bake i djedovi sigurno ne bi razumjeli i kategorizirali kao “pošten rad” ili “ozbiljan posao”. Pa ipak, evo nas u 2020. gdje Matanić slovi za velikog domaćeg redatelja, kulturnjaka koji zarađuje fine cifre režirajući filmove i (što je malo i apsurdno za ovu priču) reklame za koje sam kaže kako “osiguravaju finu egzistenciju”.

Da, osiguravaju, jasno je to i njemu koji režira reklamne tv spotove i influencerima koji u digitalnom svijetu smišljaju i realiziraju reklamne kampanje i vrlo vjerojatno na ovaj ili onaj način drže budućnost marketinga u svojim rukama.

Možda je upravo to ono što je zažuljalo Dalibora Matanića i gurnulo ga preko ruba granice dobrog ukusa; činjenica da se vremena mijenjaju. Jer ne vidim kako drugačije objasniti da jedan zreli, odrasli čovjek, redatelj i kulturnjak, na tako neukusan način sipa uvrede na račun jedne nepromišljene klinke. O zrelosti i promišljenosti Doris Stanković možemo razglabati i imali bismo što za reći, ali nazivati djevojku od 20 godina spodobom i na temelju njenog slučaja generalizirati i javno etiketirati cijelu jednu skupinu ljudi kao bagru neradničku je, malo je reći, nepromišljeno.

Sviđalo se to Vama ili ne, gospodine Mataniću, influenceri su današnjica marketinga i to je slučaj puno šire od Hrvatske koju očito doživljavate svojom privatnom prčijom u kojoj imate nekakva poznanstva, kontakte i moć te mislite da na nešto možete bitno utjecati. Žao mi je što Vam moram razbiti iluziju, ali Vaša moć staje na tih nekoliko stotina ili tisuća sherova koje ćete dobiti za svoj virtualni ispad od strane istomišljenika koji jednako teško kao i Vi razumiju i prihvaćaju današnjicu.

Naravno da nam se ne treba sviđati baš sve što ta današnjica sa sobom nosi, ali trebamo se barem truditi razumijeti i tolerirati i ono što nam možda i nije omiljeno ili je van granica našeg razumijevanja. Naravno da imamo pravo (i dužnost) na kritičko razmišljanje, ali ja bih se usudila reći kako je u ovom Vašem istupu, gospodine Mataniću, upravo kritičkog razmišljanja nedostajalo. Jer da ste Vi analizirali činjenice radi formiranja prosudbe, onda Vam sigurno ne bi promaknuo zaključak da jedna Doris nije isto što i influenceri generalno, kao što Vam vjerojatno da ste malo stali i promislili ne bi promaknula ni činjenica kako danas ne postoji ništa što je besplatno. To što vi nazivate “dobivanje stvari za džaba” se u stručnoj terminologiji naziva kompenzacija i uključuje obostranu korist, kako klijenta tako i influencera.

Da ste malo dublje o svemu promislili, informirali se ili porazgovarali s nekim marketinškim stručnjakom, onda biste vjetojatno uvidjeli koliko je sulud sukob izrežiran u Vašoj glavi između influencera i radničke klase, kao i koliko je površno kategorizirati influencere kao neškolovani šljam.

Na kraju krajeva, da ste kritički promišljali, bilo bi Vam jasno kako imati iza sebe publiku koja se mjeri u desecima tisuća ljudi, sviđalo se to Vama ili ne, danas ima neku svoju težinu i cijenu, nebitno radi li se tu o zrelim ljudima ili klincima koji će u nekom trenutku preuzeti ovaj svijet i nastaviti ga mijenjati. A u njihovom svijetu širokih svjetonazora, gospodine Mataniću, sigurno neće biti mjesta za zaostale ideje poput Vaše u kojoj Vi birate tko, gdje i kako ima pravo zarađivati za svoj kruh.