Šakama kroz život?!

Šakama kroz život? To je baš put koji si odabrala sa svojih 15, 16 ili 17 godina u dupetu?

Šakama do naslovnica svih portala u Hrvatskoj? Mora da ti roditelji kući cvjetaju od ponosa.

Šakama do policijske postaje jednog utorka? Umjesto da uživaš u apsolutno najboljim i najbezbrižnijim godinama svog života, negdje na suncu.

Šakama do pokazivanja svoje snage? U trenutku kad žene pomiču planetu udružene u ideji da stanu na kraj svakom obliku nasilja.

Šakama do dokazivanja da si u pravu? Nad onim fizički slabijim od sebe, naravno, uvijek i zauvijek.

E pa daj da ti uputim jedan verbalni šamar i odmah ti razjasnim kako se šakama kroz život probijaju samo slabići. Šaku kao oružje izabiru samo oni koji su toliko duhovno i intelektualno siromašni da im jednostavno ne preostaje ništa drugo. I znaš li gdje završe ti koji su šakama odlučili izražavati svoje mišljenje? Završe na jednom tužnom, niskom i jadnom mjesto, na dnu s kojeg nema penjanja prema gore, jer su propustili svoj vlak za normalan život dok su prebijali kolegicu iz školskih klupa na igralištu. Zbog dečka, frizure, tenisica, mobitela ili nečeg slično banalnog što već za pet dana neće više biti aktualno.

U četvrtom razredu srednje škole sam se vraćala s nekoliko svojih prijateljica doma iz izlaska, zadnjim busom, nešto poslije 23 sata. U busu su nas na pik uzele neke poput tebe, čekale da izađemo iz autobusa, da bi nas potom fizički napale. Naletjeli su neki ljudi koji su se pobrinuli da ne završimo krvave na tlu kao tvoja žrtva, jer je eto tvoja generacija odlučila navijati umjesto zaustavljati. Ubrzat ću film do prije par mjeseci kad sa svojih 29 godina sjedim u restoranu a do mene dolazi žena u krpici koja glumi haljinu i nikako se ne slaže s njenim brojem godina, te mi nudi da kupim od nje kutiju cigareta uz bonus upaljač. Pogledam ju i u trenu mi dođe pred oči scena gdje me ta ista, desetak godina ranije, jedne noći malo nakon 23 sata, silovito gura u zid.

I nema više onaj bahati gard. Šake joj ne služe više ničemu osim da drži taj promotivni materijal u njima. Nema više svoju neustrašivu bandu oko sebe. Sama je i otužna, na dnu s kojeg nema penjanja prema gore, jer je propustila svoj vlak za normalan život dok je prebijala okolo cure slabije od sebe.

To te čeka. Štoviše, to te vrlo brzo čeka. I svi oni koji su oko tebe bezglavo skandirali će nestati. Neće biti ni povika, ni podrške, ni pljeska jer si velika frajerica dok udaraš duplo manje tijelo od sebe na tlu. Vrlo brzo će prestati biti važno koliko jako možeš udarati, a snaga će se računati onim što imaš u glavi, a ne onim što imaš u šakama.

A onda slijedi tvoj pad, puno teži od onog pada na pod cure koju prebijaš. Onda slijedi ultimativni udarac u tvom smjeru, s puno većim i duljim tragom od svakog kojeg ti možeš svojim šakama ostaviti. Onda slijedi tvoj poraz od strane života.

Jer nisi naučila na vrijeme.

Jer ne znaš da um lomi kosti jače od bilo kakve fizičke snage.